Šta je diskriminacija?

U najširem smislu, diskriminacija je svaki postupak razlikovanja i/ili nejednakog tretmana osobe ili grupe osoba, a na osnovu njihovog spola, roda, nacionalne, vjerske pripadnosti, ekonomskog statusa, seksualne orijentacije, ili nekog drugog osnova.  Diskriminacija se može sprovoditi kroz isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti individui ili grupi, na osnovu ličnih karakteristika/identiteta – rase, spola, godišta, fizičkih karalkteristika, seksualne orijentacije, etničkog, nacionalnog porijekla, vjerske pripadnosti, itd.  Prema svojim oblicima, diskriminacija može biti neposredna i posredna.

Zakon o zabrani diskriminacije BiH

Neposredna diskriminacija

Posredna diskriminacija

Spolno uznemiravanje

Mobing

Segregacija

Podsticanje na diskriminaciju

Diskriminacija na osnovu rase i jezika

Spol, rodno izražavanje i seksualna orijentacija

Prema Zakonu o zabrani diskriminacije BiH koji je usvojen 2009. godine, diskriminacija je definisana kao:

''svako različito postupanje, uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja i pola, polnog izražavanja ili orijentacije, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi prava i sloboda u svim oblastima javnog života.''

Pod isključivanjem se podrazumijeva da je određenoj grupi onemogućen pristup određenim pravima i slobodama, a drugima nije. Primjer isključivanja može biti zabrana ulaska u neko javno mjesto grupi osoba, isključivo na osnovu njihovih osobina.

Ograničavanje znači da je određenoj grupi osoba, zbog njihovih karakteristika, uživanje određenih prava i sloboda omogućeno ali sa ograničenjima – ne u istoj mjeri kao i ostalima. Na primjer, zbog toga što pripadate određenoj grupi stanovništva, odnosno imate određene karakteristike, možete samo u određenom vremenskom intervalu da se javite za uslugu u zdravstvenu ustanovu, koja je ostalima dostupna cijelo vrijeme.

Davanje prednosti je situacija u kojoj je jedna grupa u povlaštenoj poziciji, iako za to nema zakonskih uslova. Npr. neko ima prednost pri zapošljavanju samo zbog toga što je pripadnik određene političke stranke, iako ima drugih kandidata za tu poziciju sa istim ili boljim kvalifikacijama.

Važno je znati

• Prema Zakonu, zabrana diskriminacije važi za javne organe (državnu upravu, javne institucije, javna preduzeća, itd.), kao i za privatni sektor (npr. privatne firme) i fizička lica. Posebno se zabranjuje u oblasti: zaposlenja, članstva u profesionalnim organizacijama, obrazovanju, obukama, oblasti stanovanja, zdravstva, socijalne zaštite, privredi i javnim mjestima) (Član 2. Zakona)

• Sva lica, bez obzira na to da li su državljani BiH ili ne, imaju pravo na zaštitu od diskriminacije.

• Prema Zakonu, obaveza dokazivanja da li je bilo diskriminacije ili ne, leži na tuženoj strani, a ne na onome ko tuži.

• Da bi se dokazala diskriminacija, odnosno nejednak tretman, potrebno je postoji mogućnost poređenja. To znači da je za postupak potrebno naći dokaze da je grupa i/ili osoba, koja se nalazi u istoj ili sličnoj situaciji i koja nema karakteristike onoga ko se zali na diskriminaciju, bila u povlaštenoj poziciji. Dakle, ako želim da dokažem da sam diskriminisan/a zbog svog nacionalnog ili vjerskog porijekla prilikom traženja posla, potrebno je da postoji druga osoba, koja ima iste/slične kvalifikacije mojima, koja se prijavila na isti konkurs, i koja je dobila posao.  Tek tada, postoji vjerovatnoća  za dokazivanje diskriminacije.

• Prema odluci Evropskog suda za ljudska prava  u Strazburu, pod pojmom drugi status podrazumijevaju se isključivo lične osobine onoga ko se žali za diskriminaciju, koje ga čine različitim od ostalih. Vidjeti npr. odluku Suda u slučaju Magee VS Velika Britanija

Diskriminacija može biti neposredna - namjerna, direktna. To je svaki postupak koji nedvosmisleno ima za cilj da jednu grupu stavi u neravnopravan položaj sa ostalima – eksplicitna zabrana ulaska u neki objekat; ne pružanje usluga određenoj grupi, i sl.  Pod neposrednom diskriminacijom takođe možemo podrazumevati i nepostojanje postupaka koji bi sprečili isključivanje jedne grupe u društvu. Na primjer, ako je BiH ratifikovala UN Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom, koja između ostalog nalaže prevazilaženje arhitektonskih barijera, država je dužna da to implementira. Ako država to ne učini – vrši neposrednu diskriminaciju spram ove grupe.

Posredna, ili prikrivena diskriminacija, je svaki naizgled neutralan propis ili postupak koji dovodi određenu grupu u neravnopravan položaj u odnosu na druge. Na primjer:

Podnosilac pritužbe gdin Singh, pripadnik vjerske zajednice Sikh, je dobio otkaz od strane Kanadske nacionalne željeznice zato što je odbio da nosi radničku tvrdu kapu za vrijeme radnog vremena. U to vrijeme Pravilnik o sigurnosti na radu je zahtijevao od svih uposlenika željeznice da nose radničke tvrde kape iz sigurnosnih razloga jer je postojala objektivna mogućnost ozljede glave. U  isto vrijeme vjera Sikh kojoj gdin Singh pripada zahtijeva od svih muških članova da u javnosti na svojoj glavi nose isključivo turban. Ovim pravilnikom svi pripadnici vjerske zajednice Sikh de facto trpe različit tretman. UN Komitet za ljudska prava je u ovom slučaju zaključio da se radi o slučaju posrednog različitog tretmana, ali je zaključio da se radi i o dopuštenom različitom postupanju jer ima legitiman cilj i ispunjava uslov proporcionalnosti.

Uznemiravanje, spolno uznemiravanje, mobing, segregacija, izdavanje naloga za vršenje diskriminacije, podsticanje na diskriminaciju su takođe oblici koji se definišu u Članu 4. Zakona o zabrani diskriminacije.

Spolno uznemiravanje je svaki oblik neželjenog fizičkog, verbalnog ili neverbalnog ponašanja koje je spolne prirode i čiji je cilj ili rezultat povreda dostojanstva lica i kada se takvim ponašanjem stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

Mobing je vrsta diskriminacije na radnom mjestu koja za rezultat ima razaranje i uništenje ličnog, profesionalnog i društvenog integriteta osobe izložene mobingu. Važno je istaći da počinioci mobinga nisu samo nadređene osobe već je moguće da mobing vrše i lica koja su na istoj poziciji u poslu kao i žrtva mobinga.

Segregacija postoji kada neko fizičko ili pravno lice odvaja druga lica samo zbog neke njihove osobine/karakteristike, a najčešće se definiše kao rasna diskriminacija. Jedan primjer je u slučaju da su objekti, usluge ili oprema dostupni samo pripadnicima jedne grupe koji su jednakog ili boljeg standarda od druge grupe koja je tu tom slučaju izložena segregaciji.

Podsticanje na diskriminaciju također je oblik diskriminacije. Pod ovim se podrazumijeva npr. kada tuženi svojim ponašanjem, postupcima ili tolerisanjem diskriminirajuće atmosfere u ustanovi za koju je nadležan prešutno daje do znanja podređenima da nema sklonosti prema pripadnicima određene grupe, ili svako tolerisanje ili zagovaranje nacionalne, rasne ili vjerske mržnje. Također, izdavanje naloga drugima da vrše diskriminaciju i pomaganje drugima prilikom diskriminacije je oblik diskriminacije.

Diskriminacija se može vršiti isključivo na osnovu naših ličnih osobina/identiteta. To su karakteristike koje stičemo rođenjem (na primjer rasa ili spol), ili su naš izbor – vjersko, političko uvjerenje, seksualna orijentacija, imovinsko stanje i sl. O kojim god da je karakteristikama/identitetima riječ, one ulaze u listu zabranjenih osnova diskriminacije.

Rasa – u najširoj definiciji pod ovim pojmom se podrazumevaju identiteti zasnovani na jeziku, kulturi, vjeri, nacionalnom ili etničkom porijeklu. Diskriminacija na osnovu etničke pripadnosti, takođe se podvodi pod diskriminaciju na osnovu rase.

Socijalno porijeklo i društveni položaj – nema opšte definicije ovih pojmova, niti postoji veliki broj slučajeva. No, Međunarodna organizacija rada je definisala ovaj oblik diskriminacije kao uskraćivanje ili ograničavanje mogućnosti osobama da rade određeno zanimanje zbog njihovog društvenog položaja (npr. kastinski sistem u Indiji).

Vjera i vjerska pripadnost – diskriminacija na ovom osnovu se odnosi na situacije kada smatramo da se je naše vjersko uvjerenje ugroženo od strane nekih drugih uvjerenja ili postupaka koji su u suprotnosti sa opštim vrednostima ljudskog dostojanstva. U tom smislu, ne može se tvrditi da vjerska uvjerenja ugrožava postojanje komunističkih, ateističkih i sl. grupa u društvu.

Političko uvjerenje, članstvo u sindikatu ili udruženju – odnosi se prvenstveno na zaštitu prava kao što je sloboda misli, izražavanja, udruživanja i učešća u javnim poslovima. Pri tome, štite se ona mišljenja i uvjerenja koja su suprotna dominantnim ideologijama, ali koja naravno nisu nasilna.

Jezik – nijednoj zajednici ne smije biti uskraćeno pravo da se služi svojim jezikom.

Spol, rodno izražavanje i seksualna orijentacija – spol se odnosi na biološke karakteristike, dok je rod društveno definisana kategorija. Rodno izražavanje je način koji manifestujemo svoj rod (odjeća, frizura itd.) – izgled često može biti povod za diskriminatorno ponašanje. Seksualna orijentacija podrazumijeva homoseksualnost, biseksualnost i heteroseksualnost, koje su su mogući oblici ljudske seksualnosti i kao takve ne mogu biti osnov za diskriminaciju.