Roditeljski dopust za očeve: Dugo čekana zakonska mogućnost

Tri tate iz BiH podijelili su sa nama svoja iskustva traženja i uživanja prava na roditeljski dopust za očeve.
Foto: 
Pixabay
Podijeli ovaj članak: 
Nakon 42 dana poslije porođaja pravo na porodiljno odsustvo može koristiti i radnik – otac djeteta, ako se roditelji tako sporazumiju (stavka 4, člana 62, Zakona o radu FBiH)
 
Roditelji djeteta mogu se sporazumjeti da odsustvo iz stava 1 ovog člana, nakon isteka 60 dana od rođenja djeteta, umjesto majke nastavi da koristi zaposleni otac djeteta. (stavka 3, člana 107, Zakona o radu RS) 
 
Otac djeteta odnosno usvojilac može koristiti pravo iz člana 45, stava 1 ovog zakona u slučaju smrti majke, ako majka napusti dijete ili ako je spriječena da koristi to pravo.  (član 46, Zakona o radu Brčko Distrikta)
 
Zakonima o radu oba bh. entiteta iste je godine, 2016., zaposlenim očevima napokon pruženo pravo da koriste roditeljski dopust. Izuzetak je Zakon o radu Brčko distrikta koji ne poznaje ovu mogućnost, osim u vanrednim slučajevima kakvi su smrt majke, njeno napuštanje djeteta ili spriječenost da koristi porodiljni dopust. 
 
Zakoni oba entiteta podrazumijevaju dogovor roditelja, razlikujući se tek u broju obaveznih dana koje majka mora provesti uz dijete (42 po federalnom i 60 dana po zakonu Republike Srpske). Očevi, tako, imaju pravo na maksimalno 10 mjeseci dopusta u RS-u i koji dan duže u FBiH. O tome kad će i koliko koji od roditelja otići na roditeljski dopust, dogovaraju se međusobno, a imaju ga pravo koristiti do godine djetetovog života, osim u slučajevima blizanaca i trećeg (i svakog narednog) djeteta. 
 
O iskustvima korištenja roditeljskog dopusta za naš portal govorila su tri oca: Edin Begeta, Zoran Kubura i Boris Pupić.
 
Dobra volja poslodavca ili zakonski garant?
 
Dok Edin i Boris žive i rade u istom gradu i sa birokratskim zamkama nisu imali nikakvih problema, iskustvo Zorana Kubure drugačije je i specifičničnije i umnogome oslikava koliko komplikovano bosanskohercegovačko unutarnje uređenje umije stvoriti prepreke građanima i građankama na putu ostvarenja svojih prava. 
 
"Da priča bude dramaturški korektna, pobrinuo se sistem u BiH koji mamama ili tatama iz Republike Srpske ne omogućava da ostvaruju pravo na porodiljsko odsustvo ukoliko rade u Federaciji BiH, a da bude i politički korektna, isto je i ako je situacija obratna, odnosno mame i tate iz FBiH ne mogu korisititi porodoljsko odsusutvo ukoliko im je poslodavac u RS-u. Možete li zamisliti moje oduševljenje saznanjem da spadam u prvu kategoriju", priča Zoran, otac dva sina, nastanjen u Istočnom Sarajevu, a zaposlen u Sarajevu. 
 
"Na Googleu pronalazim beskrajne rasprave o ovoj temi sa užasnim iskustvima mama iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Da nije bilo ljubaznih kolegica iz kadrovske službe, vjerovatno bi se sve završilo tako da ja svoje pravo na roditeljsko odsustvo ne bih ni uspio koristiti. Upravo one su mi otkrile da je jedini način da ostvarim to pravo ustvari dobra volja poslodavca da mi izađe u susret i pokrije troškove koje bi inače trebao snositi Fond penizonog osiguranja. Poslao sam e-mail svom direktoru i nakon nekoliko dana dobio odgovor da će kompanija preuzeti te troškove i da mogu koristiti roditeljsko odsustvo u trajanju od šest mjeseci. Imao sam sreću da sam naišao na razumjevanje svojih pretpostavljenih. Mnogi drugi nisu."
 
Dobra iskustva sa svojim poslodavcima imala su i druga dva sagovornika. 
 
Za Edina, koji je sa partnericom, još prije rođenja kćerkice, razmišljao u smjeru zajedničkog učešća u ranoj fazi roditeljstva, odluka o uzimanju roditeljskog dopusta i nije bila neka velika odluka.
 
"To se, prosto, podrazumijevalo, ukoliko bude tehnički izvodljivo. A bilo je",  kaže ovaj otac koji je svoju avanturu roditeljskog dopusta završio prije tek nekoliko mjeseci i još se navikava na činjenicu da zbog povratka na posao manje vremena provodi s djetetom. 
 
On i njegova partnerica proveli su po šest mjeseci na roditeljskim dopustima, dogovorno, pri čemu im niko nije pokušao uskratiti njihova prava. 
 
Na odluke o korištenju svojih roditeljskih dopusta, mada su se pokazala kao divno iskustvo povezivanja s djecom, Zoran i Boris su, pak, bili na neki način primorani silom okolnosti i nizom administrativno-pravnih zavrzlama.
 
"Supruga radi u međunarodnom sektoru, u diplomatiji, i imala je zakonsku mogućnost da koristi roditeljski dopust četiri mjeseca, s tim da je dva mjeseca morala koristiti prije poroda. Kad je kćerka navršila dva mjeseca, trebala se vratiti na posao. Smatrali smo da je to malo vremena, naročito jer je i starije dijete bilo još malo, pa je uzela još četiri mjeseca neplaćenog odsustva, a onda sam ja iskoristio svoje pravo, na šest mjeseci", kaže Boris, otac dvoje djece i naglašava da bi opet uradio isto i da mu je žao što nije bio u prilici jednaku mogućnost ostvariti i s prvim djetetom.
 
Otkaz odmah nakon povratka na posao
 
"Nakon neugodnog iskustva koje je supruga imala s prvim poslodavcem, kad je u pitanju porodiljsko odsustvo (dobila je otkaz odmah nakon što se vratila s dopusta jer valjda je red da se vlasniku firme najavi plan produžetka vrste i zasnivanje porodice!), odlučili smo da u budućnosti razmatramo sve mogućnosti koje će ići u našu korist", priča Zoran. "Uskoro smo dobili i drugo dijete. U tom trenutku sam samo ja radio i moram priznati da je bilo mađioničarskih trikova s razvlačenjem plate od prvog do prvog u mjesecu. Nakon što se supruzi pružila prilika da dobije novi posao, ovaj put u struci i solidno plaćen, počeli smo se raspitivati koje su naše zakonske mogućnosti kad je u pitanju ostvarivanje prava na roditeljsko odsustvo očeva. Mlađi sin je tada imao pet mjeseci, supruga je dobila šansu za posao a ja krenuo u administrativnu avanturu!"
 
Nažalost, iskustvo Zoranove supruge nije izolovano, već je, naročito kada se radi o uposlenicama u privatnom sektoru, više pravilo, nego izuzetak. Položaj žena na tržištu rada je rak-rana naših društava, a stavke zakona koje dozvoljavaju da žena, mada joj isti zakoni omogućuju jednogodišnji dopust, prekine odsustvo već nakon garantovana 42 (60) dana, često biva predmetom zloupotrebe, te poslodavci, pod prijetnjama otkaza ili mogućnosti daljeg napretka nakon povratka na posao, zahtijevaju da se žena na radno mjesto vrati čim prije. 
 
Prilagoditi procedure važećim zakonima
 
Stav svih naših sagovornika je da dobra volja poslodavca ne bi smjela biti faktor u ostvarenju prava.
 
"Nedavno me zvala kolegica i pitala za moja iskustva i nisam joj puno pomogao jer njen poslodavac nije imao razumijevanja i ona će jednostavno otići na porodiljsko odsustvo bez ikakve naknade što je grozno. Pitanje dobre volje poslodavca ne bi trebalo biti ni pravilo ni izuzetak. To bi se trebalo riješiti sistemski ako je to u ovoj zemlji uopšte moguće", kaže Zoran, koji je, kao i Edin i Boris, bio raspoložen podijeliti savjet svim očevima, ali i majkama koji bi se za roditeljski dopust raspitivali. 
 
Procedure, nažalost, nisu iste, pa nisu ni iskustva. 
 
Edin je, recimo, svjedočio i nekim neusklađenostima koje bi, smatra on, trebalo mijenjati: 
 
"Kada sam uzimao roditeljski dopust u junu prošle godine, podzakonski akti nisu bili doneseni i procedure nisu bile baš najjasnije. Potvrdu iz zdravstvenog sistema sam dobio od ginekologa a doneseno je rješenje da primam novčanu naknadu kao majka porodilja. Meni te stvari nisu smetale ali je to definitivno nešto što treba izmijeniti i prilagoditi važećem zakonu. Ipak svi su bili susretljivi i, s obzirom na to da nisu imali praksu odobravanja potvrda za roditeljski dopust za muškarce, komentar je uvijek bio: ako bilo šta drugo treba, vi dođite pa ćemo to ispraviti."
 
Mnogo bi šta valjalo ispraviti, od položaja žena na tržištu rada, do promicanja prava na dopust za oba roditelja kojim će se i poboljšati položaj žena-radnica, i stati u kraj, barem djelomično, perpetuiranju rodnih uloga, kako u porodici, tako i na radnom mjestu.
 
Na tom dugom putu, na kojem je roditeljski dopust za oba roditelja, ali i garantovani dopust od barem šest mjeseci umjesto 42 dana za kojeg se borci i borkinje za ljudska prava zalažu, možda ne bismo izgradili sasvim novi svjetonazor patrijahalno-liberalnokapitalističkih poslodavaca, ali bismo smanjili manipulaciju i javašluk. 
 
Dosta, za početak.
Ostavite komentar