Kuća nade: Drugi dom za OSI u Odžaku

 

Kaže kako je njegov dan u ustanovi ispunjen. 

 

“Radim u  vrtu, sadim luk, pijem kavu s Božanom, peglam i jako mi je lijepo tu, sretan sam”, priča Mladen.

 

Kuća nade je ustanova koja brine o osobama sa invaliditetom u Odžaku. Njihovi štićenici, poput Mladena, osjećaju se sigurnima i zaštićenima. 

 

Predsjednica Udruge i najzaslužnija osoba za pokretanje cijelog projekta za osobe s invaliditetom, Ivanka Šimić kaže kako su Udrugu osnovale sestre franjevke misionarke prije četrnaest godine i kako do sada imaju oko stotinu članova, četrdesetak stalnih, od toga osamnaestoro djece predškolske dobi.

 

“Građani su također dali veliki doprinos u izgradnji i veoma smo sretni zbog toga. Borimo se za naše ciljeve, a oni su: pravo na obrazovanje jer njime umanjujemo svoj invaliditet, pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na zapošljavanje. Nadam se da će se promijeniti svijest građana jer nama nije potrebno sažaljenje nego podrška i pomoć”, kaže Šimić.

 

 

U Kući nade je i sestra misionarka iz Poljske Agneschka Hvalinska koja organizira radnoterapijske radionice za štićenike, ali i radionice za učenike i nastavnike naše škole. Jako je posvećena svom radu i pruža mnogo ljubavi i pažnje svojim štićenicima. Pokazala nam je sobu u kojoj se nalaze mirisne lampe.

 

“Ovdje su mirisne lampe, tu naši štićenici imaju aromaterapije. Trebaju osjetiti one mirise koje i mi osjećamo. Djeca doživljavaju svijet kroz osjećaje, vid, sluh. Imamo i svoju igraonicu kao neki mali razred. Svako dijete ima svoj ormarić gdje ostavlja stvari. Svako ima svoju sličicu ako ne zna čitati. Najvažnije je da se zdrava i djeca s poteškoćama tu zajedno igraju”, priča sestra Agneschka. 

 

 

 

Pored njih, u Kući nade ima još nekoliko volontera i roditelja čija su djeca štićenici ove kuće.  Surađuju s Osnovnom školom Vladimira Nazora u Odžaku  u raznim manifestacijama, priredbama i karnevalu. Prave čestitke za Bajram, Božić i Novu godinu, a također i razne suvenire koje prodaju u gradu. Većina građana  općine Odžak rado pomaže štićenicima Kuće nade. 

 

Štićenici Kuće nade nisu zatvoreni, smiju  se, vole da upoznaju nove ljude I pričaju sa njima. Svaka posjeta im mnogo znači.

 

“To je jedan vid podrške osobama s invaliditetom, znači da uđete u njihov svijet i da vidite da su oni isto ljudi, ali s određenim hendikepom tj. određenim nemogućnostima da žive normalan život. Znači, potreban im je prijatelj, druženje, radost'', objašnjava Šimić.