Kolumne

Gotovo nikada se nije desio femicid zbog toga što se jednog jutra nasilnik probudio, uzeo pušku, te ubio sadašnju ili bivšu partnericu. Svakom je prethodilo nasilje, koje je ignorisalo okruženje žrtve ili institucije.

Jedino gdje još mogu migrirati, jeste u sebe.

Blogerka Hana Kazazović (Cyber Bosanka) na svom blogu pisala je o upotrebi pogrešne terminologije kada se govori o osobama s invaliditetom. Tekst prenosimo u cjelosti:

Urednica Mediacentra Sarajevo piše o svom iskustvu iz karantina, netransparentnosti vlasti o razlozima i dužini trajanja.

Manir međusobnih uvreda u javnom i medijskom prostoru nije nikakva novina, čak ni kada nisu u pitanju nacionalne manjine, već i osobe s invaliditetom, LGBT populacija, žene rotkinje i nerotkinje i svi drugi i drugačiji i sve druge i drugačije.

Uradila je to bez riječi i pitanja. Uzela paket uložaka i strpala ih u papirnatu vrećicu, zatim ih stavila u plastičnu kesu, uzela drugu plastičnu kesu i stavila ostatak namirnica.

U poruci upućenoj ženskoj osobi, Goran Samardžić, pisac i suvlasnik izdavačke kuće Buybook, nudi svoj genetski materijal u fildžanu. Zašto je to moguće? Zato što smo svi/e mi na određeni način omogućili i omogućile ovakvu situaciju.

Niste niko dok vas neko ne zavoli, stih je poznate “ljubavne” pjesme. Ona nam vrlo otvoreno poručuje da ne postojimo izvan odnosa s drugim ljudiskim bićem. Da smo niko. Nepostojeći identitet.

Ana Kotur komentariše uvrjedljivu izjavu predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, o pripadnicima romske nacionalnosti.

Friendly. Može, ako je to mjesto gdje mogu uvesti bicikl ili pustiti psa i računati na zdjelu sa svježom vodom, bez ibreta i mrkih pogleda. Friendly u kontekstu dodatne preporuke za terapeutkinju, nastavnicu, ljekarku, ne.

Pages