Odgovornost države za poboljšanje položaja OSI nije završila ratifikacijom UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, niti stavljanjem potpisa. Odgovornost tu tek počinje, a tom izazovu BiH, kako se do sada pokazalo, ne umije odgovoriti.
U Bosni i Hercegovini danas ne postoji održiv, sistematski i jedinstven pristup koji bi omogućio uključivanje tema u vezi sa seksualnim i reproduktivnim zdravljem u formalni obrazovni sistem.
Ustavnim rješenjima oblast zdravstva u BiH stavljena je u nadležnost entiteta i kantona. Na snazi su tri zakona o zdravstvenom osiguranju i tri zakona o zdravstvenoj zaštiti, čije su odredbe relativno usklađene.
Problem pristupa žena zdravstvenim ustanovama i uslugama u BiH posebno je izražen u manjim i ruralnim sredinama u kojima pred djevojčicama, djevojkama i ženama stoje mnoge prepreke na putu ostvarivanja prava na zdravlje.
Koalicija ''Jednakost za sve'' organizuje debate o pravima iz oblasti zdravstvene zaštite u BiH. U srijedu, 25.05. razgovaramo o plaćanju participacije za zdravstvene usluge, koja se primjenjuje i na ugrožene kategorije, djecu i nezaposlene žene.
U oba entiteta posao zapošljavanja osoba sa invaliditetom trebao bi biti povjeren nadležnim fondovima za profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanje i zapošljavanje OSI. Ipak, nijedan to ne radi u u potpunosti, iako je situacija nešto bolja u FBiH.
U četvrtom videoblogu, Jasmin Džemiđić govori o svakodnevnim iskustvima osoba s invaliditetom i načinu na koji se on bori sa čudnim pogledima i pitanjima prolaznika.
Broj žena u raznim oblastima profesionalnog djelovanja u BiH ne odgovara njihovoj stvarnoj moći. I tamo gdje su najbrojnije, nisu na rukovodećim pozicijama. Žena je, prema procjeni patrijarhata, jedino dobra za nedovoljno profitabilne sektore.
