„Rođeni a ne postoje“

„Rođeni a ne postoje“ dokumentarni je film koji je danas predstavila Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) u kinu Meeting Point u Sarajevu.

Dokumentarni film „Rođeni a ne postoje” donosi priču troje roditelja iz različitih krajeva BiH koji dijele istu sudbinu - njihove bebe, rođene u ratu, nestale su bez traga, a porodicama je rečeno da su umrle. Njihova potraga ali i želja da ih pronađu i dalje traje. 

Hakija Hodžić jedan je od roditelja koji je u filmu govorio o svom iskustvu. Kako je ispričao na predstavljanju dokumentarnog filma, on je rođen u Bratuncu, a prije rata je službovao kao oficir JNA u garnizonu Bileća do 1992. Njegova kćerka Melita se rodila 2. maja 1992. u Trebinju i do kraja maja je bila u bolnici gdje je bila u inkubatoru jer nije imala dovoljno kilograma. Kako je ispričao, zbog ratnih dejstava u Trebinju morala je biti izmještena iz te bolnice, te je prebačena u Podgoricu. Tamo je ostala do kraja novembra gdje je, kako naglašava, navodno umrla.

Hodžić govori da su u januaru 1993. dobili otpusno pismo u kojem se navodi da je dijete preminulo zbog brojnih anomalija. Kaže kako je mislio da je s tim pismom njegov slučaj završen, međutim, 1994. godine, pojavio se jedan oglas iz novina štampanih u Sloveniji, gdje neko obavještava njegovu porodicu sa vrlo preciznim podacima da je njegova Melita živa, zdrava i da se nalazi u nekom od obdaništa u Podgorici. Nastavio je tragati, prijavljivao različitim organizacijama slučaj, a na kraju je angažovao advokata koji je nailazio na administrativnu šutnju.

„Advokat nam je rekao da je problem po njemu odgovor o tome gdje je ukopano dijete jer groblje Čepurci u Podgorici, koje oni navode na jednom papiriću sa nekim pečatom, da je ta
mo ukopano u masovnu grobnicu. Međutim, dijete je imalo ime i prezime, ne bi trebalo da se kopa u masovnu grobnicu, što je meni dalo određenu sumnju. Kad smo otišli na to groblje, oni kažu da nisu imali nikada taj zahtjev za ukopom i nisu nam dozvolili da odemo da snimimo taj dio gdje su se Bošnjaci kopali, što dodatno budi određenu sumnju da se to nije tako odigralo. Bilo je još kontradiktornih stvari“, ispričao je Hodžić uoči predstavljanja dokumentarnog filma.

Priče roditelja iz dokumentarnog filma nalaze se među 35 priča koje su predstavljene u BIRN-ovoj bazi djece nestale tokom rata koja je takođe predstavljena danas. Autor filma, novinar BIRN-a BiH Jasmin Begić, ističe da nisu uspjeli snimiti više priča iz nekoliko razloga: prošlo je 30 godina od rata, veliki broj roditelja je umro, a neki roditelji više nisu u BiH. Takođe, kako je dodao Begić, neki roditelji ne žele da razgovaraju o ovoj temi jer osjećaju kako nisu dobili pravdu, nisu zadovoljni radom državnih institucija.

Begić dodaje da filmom i bazom BIRN BiH želi vratiti temu nestale djece u ratu u BiH u fokus javnosti kako bi se, kako je kazao, država uključila u pronalazak djece.

Tokom rata u BiH, prema podacima Instituta za nestale osobe BiH, nestalo je 1.297 maloljetnika, a za 372 njih se još traga. Projekat BIRN-a BiH ima cilj da skrene pažnju javnosti i institucija na ovu posebno ranjivu skupinu i njihovu sudbinu koja se, kako je rečeno iz BIRN-a BiH, često utopi u sveobuhvatnom broju nestalih. 

„Ono što smo takođe željeli je da podijelimo svijest među ljudima BiH da je pitanje nestalih osoba jedna od ogromnih trauma društva i bez da riješimo to pitanje. mi nećemo kao društvo ići naprijed“, izjavio je Džidić.

„Rođeni a ne postoje“, kao i baza nestale djece u ratu u BiH, predstavljeni su u okviru događaja „Djeca nestala u ratu – 30 godina kasnije, kako dalje?”, na kojem je organizovana i panel-diskusija na temu nestalih i problema i izazova s kojima se suočavaju institucije u potrazi za nestalima, kao i članovi porodica nestale djece.

Događaj je organizovan u sklopu projekta “Što te nema” – Obrisi dječijih lica, koji se provodi uz pomoć projekta „Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu”, koji finansira Evropska unija, a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP).

Aida Laković Hošo, voditeljica sektora za učinkovitu upravu u UNDP-u, kazala je da BIRN-ova baza podataka daje ljudsko lice brojevima.

„Podsjeća nas da svaka nestala osoba, svako nestalo dijete ima lice, ima porodicu, ima sjećanja i život koji je naglo prekinut. I poziva sve nas, institucije, medije, građane, da ne zaboravimo i da pomognemo da se istina pronađe, jer svaka priča o nestalom djetetu je podsjetnik da pravda ne smije biti zaboravljena i da mir počiva na pravdi i istini“, istakla je Laković Hošo.