Pravo na hranu – od zakona do trpeze

Pravo na hranu podrazumijeva poštivanje pristupa i nabavke hrane, zaštitu kršenja prava pojedinca/ki na hranu, sprečavanje uništavanja izvora hrane zagađivanjem zemljišta, vode i zraka opasnim industrijskim ili poljoprivrednim proizvodima, ili uništavanjem autohtonih zemljišta kako bi se očistio put za rudnike, brane, ili industrijsku poljoprivredu.

 

Takvo pravo zaštićeno je međunarodnim zakonima o ljudskim pravima, kao i u  Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima. Iako i Ustav Bosne i Hercegovine implicitno garantuje pravo na odgovarajuću hranu kroz šira ljudska prava, bh. građani/ke se svakodnevno suočavaju sa njegovim kršenjem. Kako se to naše pravo krši?

 

Jedan od primjera je utjecaj termoelektrane u Tuzli, kojim se zagađuje zemljište u širem krugu, zbog čega lokalno stanovništvo ne može da proizvodi zdravu hranu.

 

Kako je u razgovoru za naš portal objasnio Denis Žiško, koordinator programa energija i klimatske promjene u Centru za ekologiju i energiju u Tuzli, osnovni razlog zbog kojeg su provodili analize bio je upoznavanje ljudi sa problemima i posljedicama koje korištenje uglja ima na njihovo zdravlje.

 

„To je, ustvari, jedan alat da bi se narod upoznao sa tim problemima, jer narod misli 'da, jeftina energija iz uglja, to treba tako nastaviti', a kao posljedicu te jeftine energije imamo veliki broj ljudi koji umiru od tog zagađenja“, kazao je Žiško i dodao da su finansijski interesi pojedinih lobija u ovom sektoru, koji zbog profita ne provode mjere smanjenja zagađenja - kako zraka, tako i zemljišta - još uvijek ključna prepreka na putu ka dekarbonizaciji i napuštanju korištenja uglja. 

 

Rezultati provedene analize pokazuju da je u tlu pronađena velika koncentracija teških metala poput arsena, kadija, kroma i nikla, što ga čini neprikladnim za poljoprivredu. Voda i sedimenti su bili jednako zagađeni i kontaminirani teškim metalima, što je dodatno ugrozilo vodene ekosisteme. Prevelike količine olova također su pronađene u povrću koje se prodaje na lokalnim tržnicama. Testirani uzroci kose pokazali su prisutnost visoko toksičnih metala, koji su najvjerovatnije rezultat unosa hrane (ishrana) i izloženosti životnoj sredini (antropogeni izvori).

 

Dodatne analize su utvrdile vezu između ovih zagađivača i nekih  teških oboljenja (karcinomi, kardiovaskularne bolesti  i sl.). Ni posljednja upozorenja i analize nisu promijenile stanje sa korištenjem ovog zemljišta za proizvodnju poljoprivrednih proizvoda, odnosno hrane. U međuvremenu, lokalno stanovništvo još uvijek koristi ova područja za proizvodnju hrane za ljudsku ishranu, ali i za proizvodnju stočne hrane, kao pašnjake, ili mjesta za rekreaciju.

 

 

Još jedan primjer ugrožavanja ili oduzimanja prava na hranu u BiH jeste loša ekonomska situacija. Sindikalna potrošačka korpa koju je Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine (SSSBiH) izračunao za mjesec septembar 2021. godine, iznosila je 2.152,51 KM. Najveći procenat učešća u sindikalnoj potrošačkoj korpi odnosi se na prehranu, čak 44,8%, odnosno 964 KM. 

 

Lejla Čaušević-Sućeska iz Odjela za međunarodnu saradnju i informisanje SSSBiH objasnila je da broj namirnica koje se uzimaju u obzir prilikom računanja sindikalne potrošačke korpe varira od 83 do 86, u zavisnosti od toga za koji mjesec se radi izračun.

 

„U obzir se uzimaju prehrambene navike i potrebe građana koje ovise o tome o kojem dijelu godine je riječ (sezonsko voće i povrće, suhomesnati proizvodi i sl.) broj namirnica se u skladu s tim i mijenja. Nakon što je napravljen spisak svih proizvoda čije cijene se prate, određeni su proizvođači i tri najveća trgovačka lanca u BiH u kojima se prate cijene. Kako bi se moglo pratiti stvarno kretanje cijena svakog mjeseca se prikupljaju cijene proizvoda istog proizvođača svakog pojedinačnog artikla i to posjetom trgovačkim lancima i bilježenjem cijena na licu mjesta“, navela je Čaušević-Sućeska.

 

Online anketa koju smo sproveli pokazuje da osobe koje žive u višečlanoj porodici u prosjeku na hranu troše 640 KM mjesečno. Prosječna mjesečna potrošnja na hranu osoba koje žive sa partnerom/icom je 495 KM, dok osobe koje žive same u prosjeku troše 259 KM.

 

Ako uzmemo u obzir da je prosječna isplaćena neto plata u Federaciji BiH u augustu, bila 1000 KM, postaje jasan jaz između stvarnih potreba stanovništva za hranom, i onog što mogu priuštiti svojim mjesečnim primanjima. 

 

Taj jaz je dodatno povećan činjenicom da su cijene proizvoda koji su označeni kao zdravi proizvodi (organski proizvodi, proizvodi bez dodatnih pojačivača ukusa i aditiva, bez glutena i sl.) veće u odnosu na proizvode iste vrste koji se mogu kupiti u supermarketima. 

 

Upravo zbog toga, veliki broj ljudi se odlučuje za kupovinu jeftinijih proizvoda, iako im ne znaju tačno porijeklo, niti imaju garanciju kvaliteta, ili informacije o štetnim posljedicama koje konzumiranje tih proizvoda može ostaviti na zdravlje.