Sindikati ne razumiju diskriminaciju u oblasti rada

Izvještaj „Diskriminacija u oblasti rada u Bosni i Hercegovini“ ima za cilj predstaviti rezultate istraživanja o diskriminaciji na tržištu rada prisutnoj u našoj zemlji, te se prvenstveno bavi neposrednim oblicima diskriminacije.

Studija nastoji analizirati problematiku polazeći od diskriminatornih praksi prilikom zapošljavanja i na radnom mjestu. Izvještaj je namijenjen, prije svega, sindikalnim predstavnicima, kaže Božana Puljić, jedna od asistentica na istraživanju.

„Izvještajem se želi podići svijest sindikalnih udruženja o oblicima i načinu diskriminacije sa kojima se radnici/e susreću, te naglasiti povezanost između Zakona o zabrani diskriminacije i sindikalnih prava, povećati znanja sindikalnih predstavnika o područjima na kojima se diskriminacija javlja na tržištu rada, te povećati razumijevanje o prepoznavanju i adekvatnom reagovanju na diskriminaciju kada se pojavi na radnome mjestu. S obzirom na to da  je sadržaj izvještaja, prije svega, namijenjen sindikalnim predstavnicima, te uvažavajući i prepoznavajući potrebe za poboljšanjem njihove uloge u ostvarenju i zaštiti prava žrtava diskriminacije, izvještaj treba da bude neka vrsta njihove stručne podloge za dalji rad. S obzirom na to da je u istraživanju učestvovao veliki broj sindikata i radnika, dobiveni rezultati izvještaj čine uveliko reprezentativnijim, te osim sindikalnih predstavnika rezultate izvještaja mogu koristiti i nevladine organizacije, mediji, državne institucije koje se bave zaštitom ljudskih prava, kao i svi pojedinci i istraživači.“

Puljić smatra da svi koji se u budućnosti budu bavili problemom diskriminacije u oblasti rada, treba posebno da obrate pažnju na pojave kao što su nepotizam, zapošljavanje po osnovu pripadnosti određenoj političkoj stranci, davanje otkaza trudnicama i nemogućnost, odnosno zabrana sindikalnog organizovanja.

„Učestalost ovih pojava dovela je do sistematskog urušavanja vladavine prava, socijalne pravde i održivog ekonomskog razvoja u BiH. Posljedice diskriminacije ne ogledaju se samo u kršenju individualnih prava pojedinaca ili određene grupe, nego se odražavaju na sveukupne socijalne i ekonomske odnose u društvu.“

Veoma nisko povjerenje radnika/ca u sindikate

Jedan od rezultata istraživanja ukazuje na to da sindikati nedovoljno razumijevaju pojave diskriminacije i osnove po kojima nastaju. Pored toga, sindikati ne vode evidencije o slučajevima diskriminacije, te ne mogu ponuditi konkretne podatke o njenoj zastupljenosti. Puljić ističe neke od najznačajnijih rezultata istraživanja.

"Samo 6 osoba od 288 ispitanika obratilo se za pomoć sindikatu. Ova činjenica je iznenađujuća jer je 37,89 posto anketiranih radnika/ca izjavilo da su članovi/ce sindikata. Općenito, provedeno istraživanje ukazuje na činjenicu da postoji veoma nisko povjerenje radnika/ca u sindikate. Ovo nepovjerenje je rezultat neučinkovitog rada mnogih sindikata. Također, 8,75 posto, odnosno 7 anketiranih sindikata, navode da su se u radnim sporovima koje su vodili pozivali se na kršenje Zakona o zabrani diskriminacije. Od ukupnog broja anketiranih sindikata, njih 81, samo 6 je u protekloj godini vodilo predmet na sudu u cilju zaštite prava na sindikalno organizovanje."

Mobing postoji, ali se o njemu ne govori

Kroz provedeno istraživanje u okviru ove studije, očigledan je problem mobinga na radnom mjestu -  čak 51,55 posto anketiranih radnika/ca tvrdi da su bili žrtva ili svjedok mobinga.

„Posebice je upečatljiva činjenica da radnici/e koje su žrtve mobinga podnose isti duži vremenski period, što znači da se mobing odnosno maltretiranje ne rješava.  Međutim, ovi statistički podaci ne govore o razmjeru mobinga, odnosno o praksi koja se dešava, te čemu su izloženi pojedinci. Većina anketiranih sindikata, 64,2 posto, tvrdi da mobing postoji u sektoru u kojem djeluju, ali da se o tome većinom šuti. Ovu činjenicu potvrđuje i provedeno anketiranje radnika/ca koje pokazuje da samo 23 osobe, 16 posto njih, koje su bile žrtve diskriminacije ili su primijetile istu u svom radnom okruženju, su mobing i prijavili. Naime, radnici/e se toliko plaše za posao da trpe mobing. U slučaju kada im se radnici/e i obrate za pomoć, to se dešava usmenim putem, ali zbog straha radnici/e ne žele da pokrenu tužbe. Također, sindikati naglašavaju problem teške dokazivosti mobinga, te da je ovo jedan od glavnih uzroka zašto se mobing slabo prijavljuje jer radnici/e misle da će ostati bez posla i niko ih neće zaštititi. Praksa sindikata u ovom pogledu ogleda se u pripremi neke formalne prijave koja se zavodi u evidenciji sindikata, ili pomoći radniku/ci da podnese tužbu. Očigledno je da i sindikati nisu upućeni u postojanje preostalih mehnizama zaštite od mobinga“, zaključuje Puljić.

Izvještaj "Diskriminacija u oblasti rada u Bosni i Hercegovini" objavljen je u okviru programa "Jednakost za sve: Koalicija organizacija civilnog društva protiv diskriminacije" kroz Program grantova u okviru kojeg Asocijacija za demokratske inicijative Sarajevo provodi projekat Jačanje uloge sindikata u BiH za borbu protiv diskriminacije radnika. Projekat finansiraju USAID i Fond otvoreno društvo BiH.

Ostavite komentar