Zakon o roditeljima/njegovateljima: Briga, ili dalja diskriminacija osoba s invaliditetom?

Iako su oba doma Parlamenta Federacije BiH usvojila Zakon o roditeljima/njegovateljima u FBiH polemika oko njega i dalje traje. Jedni tvrde da Zakon sistematski rješava ekonomske i socijalne probleme OSI i njihovih porodica, drugi ga ne vide tako.
Foto: 
Redakcija
Video: 
Jasmin Brutus
Podijeli ovaj članak: 

 
 
Prijedlog Zakona o roditeljima/njegovateljima upućen je u parlamentarnu proceduru prije dvije godine, a usvojen je 9.septembra 2021.godine. Usvajanjem ovog Zakona, Vahida Mašić, kao i drugi roditelji/staratelji djece sa invaliditetom imaju pravo na status njegovatelja osobe sa invaliditetom. 
 
Pravo na ovaj status priznaje se jednom od roditelja osoba sa invaliditetom sa 100 postotnom oštećenjem organizma i pravom na dodatak za njegu i pomoć druge osobe prve grupe. Ako u porodici ima dvoje ili više osoba sa invaliditetom, taj status mogu steći oba roditelja.
 
Pravo na status roditelja njegovatelja osobe sa invaliditetom može biti priznato ukoliko je nezaposlen i prijavljen na evidenciji nadležne službe za zapošljavanje. Status može biti priznat roditelju do njegove navršene 65. godine života, odnosno do navršene 30. godine života osobe sa invaliditetom.
 
Ovo pravo ne priznaje se roditelju ukoliko je osobi sa invaliditetom osiguran smještaj, organizovano stanovanje, poludnevni ili cjelodnevni boravak u skladu s propisima iz oblasti socijalne zaštite.
 
Pravo na status roditelja njegovatelja isključuje pravo osobe sa invaliditetom na dodatak za njegu i pomoć druge osobe, koji u Federaciji BiH iznosi oko 270 KM.
 
Kako navodi Ines Kavalec iz Udruženja „Dajte nam šansu“ ovaj Zakon je načeo jednu temu koja pokazuje da unutar populacije koja je administrativno svrstana u grupu osoba sa stoprocentnim invaliditetom prve kategorije postoje razlike u potrebama i “težini” svakodnevnog života.
 
Predsjednik Vijeća roditelja Zavoda "Mjedenica" Edo Čelebić se pita zašto je potrebno da se oduzima naknada za tuđu njegu i pomoć djetetu sa invaliditetom, da bi se dala naknada roditelji/njegovatelju?
 
„Tu su se pravile uštede na osobama s invaliditetom, a opravdavaju to time da nam čine nešto dobro“, tvrdi Čelebić. Svjestan je, kaže, kako ima roditelja, kojima je ovaj institut roditelja/njegovatelja jako potreban, i smatra da se to pravo treba dati roditeljima koji to žele, ali da to treba biti po znatno boljim uslovima. 
 
„Tu ima toliko suludih uslova koji su kršenje ljudskih prava“, smatra on, dodajući da će se boriti da se ne počne sa primjenom ovakvog  Zakona.
 
Ines Kavalec navodi kako je ovaj Zakon lex-specialis i da će roditelji/staratelji ovo pravo ostvarivati isključivo ličnom željom i dobrovoljnom prijavom, te samim tim, smatra da ne postoji prostor za diskriminaciju. Tokom rasprave na sjednici Doma naroda federalnog Parlamenta, brojni delegati imali su niz nejasnoća i zamjerki na sam tekst Zakona. 
Većini je sporno što se Zakon usvajao po hitnoj proceduri, ali bilo je i onih koji su imali konkretne zamjerke.
 
Delegatkinja u Domu naroda Parlamenta Federacije BIH, Iva Raguž smatra da se ovakvim Zakonom radi diskriminacija među populacijom osoba sa invaliditetom.
„Sporno je što se Zakonom daje pravo samo roditeljima djece sa 100% invaliditetom, bez da se baziralo na stvarne potrebe osobe. Trebali smo definisati naprimjer ako je osoba sa invaliditetom u potrebi za respiratorom, sondom i tako dalje. Jer u praksi postoje osobe sa 90% invaliditetom kojima je potrebnija tuđa njega i pomoć, nego nekim osobama sa 100% invaliditetom“, smatra Raguž. 
 
Delegatkinja Segmedina Srna Bajramović podsjeća da je BiH obavezna prema međunarodnim konvencijama, standardima i preporukama osigurati podršku i život u porodici najranjivijoj populaciji društva.
„Mi smo obavezni raditi na deinstitucionalizaciji osoba koje život provode u institucijama socijalne zaštite, a nepostojanjem ovakvog Zakona niti jedno dijete sa teškim invaliditetom nije izuzeto od smještaja u neku od ustanova“, smatra Srna Bajramović. 
 
I parlamentarci i roditelji smatraju kako Zakon nije savršen, niti u potpunosti uređuje ovu oblast, ali je neophodan korak kako bi se počelo sistematsko rješavanje problema ove populacije. Zbog toga je većina u oba doma Parlamenta FBiH podržala usvajanje ovog Zakona. 
 
Federalni ministar rada i socijalne politike Vesko Drljača će, u roku od 60 dana od stupanja na snagu ovog zakona, donijeti propis kojim će biti određena potrebna dokumentacija kojom se dokazuje ispunjavanje uslova za priznavanje statusa roditelja/njegovatelja. 
 
Prema procjenama, za provedbu ovog zakona će godišnje u budžetu FBiH trebati obezbijediti više od 27 miliona KM.
 
Ostavite komentar