Vlast sve protivnike izmješta van okvira zakonitosti dajući odriješene ruke izvršnim organima. Prosvjednici su nekad pušteni da prosvjeduju a nekad prekršajno gonjeni, što se već sutra može pretvoriti u mnogo opasniji politički progon.
One što te udaviše nitko nije provjeravao. Dok su te šamarali, komšiluk je šutio. Pardon, prijavili su ti obitelj jer je krala struju. To što su tebi ukrali život je manje važno.
Hvala vam, dragi sugrađani i poštovane kolege novinari i pisci, što ste stali na stranu onih kojima odbrana ne treba. Što ste odbranili njihov grad, njihove plaće, njihove prodavnice. Sad napokon i bez trunke sumnje znam gdje živim.
Dok su radnici protestovali, Bajramović je još jednom izabran na čelo Saveza samostalnih sindikata BiH. Nakon pobjede je izjavio da će više raditi sa radnicima na terenu, i da će zahtjevi radnika biti ispunjeni. Proteste nije ni spomenuo.
Doći će vrijeme kad će ova početna energija da nestane i kad će većina onih koji su danas tu ponovo uroniti u svakodnevnicu. Međutim, oni koji žele da ovu borbu privedu kraju, moraju biti spremni da idu na duge staze.
Pritisak je jedino što će pokrenuti stvari. Natjerati političare da shvate da nisu jedini koji mogu rušiti i postavljati vlade u ovoj zemlji. Shvatiti da izbori nisu jedina opcija za političke promjene i iskazivanje političkog mišljenja.
Predizborna kampanja u Srbiji se nastavlja, birači očekuju isto što i demonstranti u BiH. Po svemu sudeći, neće ih zadovoljiti priča o ugroženosti braće preko Drine.
Na ulici su tog dana bili ljudi koji nemaju platu i po nekoliko godina. Bila su i njihova djeca. Nezadovoljna i gladna. Možda mrze svoje roditelje, ali prije svega mrze sve krivce za glad prethodnih 20 godina. Šta ste očekivali?
Djeca ove bahate oligarhije imaju “mnogo da izgube”. Ali nemaju veća prava na život, na ambicije i snove od radničke djece Tuzle ili od mladih “delinkvenata” koji su zapalili zgrade kantonalnih vlasti 7. februara.
