LGBT zajednica u BiH i zdravstvo

U ovom članku koji je dio dosijea o LGBT osobama pišemo o položaju bh. LGBT zajednice u oblasti zdravstva u kontekstu zakona, prakse, te pozitivnih i negativnih primjera.
Piše: 
Edina Nurikić, foto: diskriminacija.ba
Podijeli ovaj članak: 
U udruženju Okvir navode nekoliko primjera diskriminacije LGBTIQ osoba u zdravstvu. Na primjer, odbijani su ginekološki pregledi osobama koje su se izjasnile kao lezbejke, biseksualne ili trans. Jedan takav slučaj, navode u Udruženju, zabilježen je u Mostaru. Djevojka se, potom odlučila za pravnu bitku, te je slučaj danas na sudu. 
 
Iz SOC-a, pak, navode primjer doktora koji je odbio pregledati  trans muškarca. Radilo se snimanju pluća. A u jednom od istraživanja, zabilježena je tvrdnja ginekologinje iz Livna, da tokom 15-20 godina rada nikad nije pregledala neku lezbejku, što može, između ostalog, upućivati na zaključak da se osobe ne outiraju u takvim situacijama.
 
Doktorica iz Tuzle je, primjerice, na pitanje da li se seksualna orijentacija upisuje u karton, odgovorila da to nije praksa, ali da ništa ne sprečava doktora da upiše seksualnu orijentaciju pacijenta u karton, koji je dostupan medicinskom osoblju, što ukazuje na nejednak tretman, mišljenje je Emine Bošnjak iz SOC-a.
 
Podsjećamo, studentica Filozofskog fakulteta u Sarajevu Lamija Topčagić reagirala je na diskriminatornu odredbu formulara Zavoda za transfuzijsku medicinu FBiH, prilikom organiziranog dobrovoljnog darivanja krvi na tom fakultetu. Prema spornoj odredbi krv nisu trebale darovati osobe koje ''imaju povremene ili stalne seksualne kontakte sa homoseksualcima''. Odredba je naknadno povučena iz formulara, a uključeno je pitanje: ''Jeste li u posljednjih 12 mjeseci imali spolni kontakt sa osobom s povećanim rizikom?''
 
U RS-u je, pak, pitanje ''Da li ste ikad imali seksualne odnose sa osobom istog spola?'' zamijenjeno sa druga dva: za muškarce ''Da li ste ikada imali seksualni odnos s drugim muškarcem?'', a za žene: ''Da li ste u proteklih 12 mjeseci imali seksualni odnos sa muškarcem koji je imao odnos sa muškarcem?'' To je, pak, kako kažu u Sarajevskom otvorenom centru, kriterij za odbijanje darivatelja krvi, kojim se targetira samo populacija muškaraca koji imaju seks sa muškarcima. 
 
 
Zdravstvene usluge i administracija - teškoće promjene spola u BiH
 
U publikaciji ''Seksualna orijentacija i rodni identitet: pravo i praksa u BiH'', autora Damira Banovića i Vladane Vasić tretira se, između ostalog, i pravo na promjenu spola transrodnih osoba.
 
Naime, zakoni u RS-u predviđaju mogućnost promjene ličnih podataka zbog promjene spola. Zahtjev za izmjenu ličnog imena rješavaju nadležni organi općine u kojoj je prebivalište te osobe. Na osnovu tog rješenja, nadležna služba u sklopu Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a poništava raniji te određuje novi matični broj. Sljedeći korak je podnošenje zahtjeva za ličnu kartu, odnosno ostale identifikacione dokumente, sa novim podacima.
 
U Federaciji je ta procedura kompliciranija. Prvo se podnosi zahtjev za upis promjene spola i ličnog imena kantonalnom MUP-u, odnosno općinskom odjeljenju za administraciju. Kantonalni MUP, potom, utvrđuje promjenu spola na osnovu medicinske dokumentacije i novog ličnog imena, koje osoba prilaže/navodi u zahtjevu. Rješenje MUP-a, u kojem se navodi novi spol i lično ime, dostavlja se zatim matičnom uredu (u kojem je ta osoba upisana u matičnu knjigu rođenih). Na koncu, matični ured izdaje novi rodni list. U roku od 15 dana od upisa u matičnu knjigu, moraju se izmijeniti lični dokumenti.
 
U Brčkom ova mogućnost ne postoji u zakonima. Zakon o matičnim knjigama iz 2012. Brčko Distrikta ne predviđa unos promjene spola u matične knjige. 
 
Nema preciznih podataka o tome koliko, i da li je, bilo ovakvih zahtjeva. Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo do danas su podnesena dva zahtjeva za promjenu spola. Da bi dobila novi JMB, osoba, dakle, mora dostaviti medicinsku dokumentaciju koja dokazuje promjenu spola, te navesti novo lično ime u zahtjevu.   
 
Pokušali smo da saznamo i kakvo je iskustvo kliničkih cenatara kada su u pitanju operacije promjene spola. Iz Kliničkog centra u Mostaru nismo dobili odgovor, iz Banje Luke navode da ne postoje uvjeti da se ovakvi zahvati izvode, ali i da nije bilo interesovanja. Iz Kliničkog centra Sarajevo smatraju da ''davanje ovakve informacije nije od javnog interesa, to je lična stvar pojedinca, porodice i njihov dogovor sa ljekarima''. I pored pojašnjenja da nije potrebno davati lične podatke, već odgovore o procedurama, što jeste od javnog interesa, nismo dobili nikakvu dodatnu informaciju. 
 
Međutim, činjenicom da je potrebno da se obavi potpuna tranzicija, kako bi se promijenio JMB, povređuje se pravo na rodni identitet, smatraju u nevladinim organizacijama. 
 
Alex do danas nije uspio promijeniti lične dokumente.
 
''Pokrećući proceduru, prvo sam otišao u matični ured u Mostaru gdje su me čudno gledali i nisam dobio tačne informacije. Poslali/e su me u MUP HNK gdje su mi rekli/e da se to radi prema mjestu prebivališta, pa me poslali/e u Tuzlu u CIPS, zatim iz CIPS-a u MUP TK gdje su mi rekli/e da to trebam raditi u Matičnom uredu u Mostaru. Kako sam naknadno saznao da to trebam raditi u MUP-u u Tuzli, tamo su mi rekli/e da prvo moram odnijeti medicinsku dokumentaciju u Ministarstvo zdravstva, kako bi oni/e utvrdili/e da li je došlo do promjene spola. Ja sam samo na hormonskoj terapiji i uradio sam gornju operaciju (mastektomija), tako da ne znam da li ću samo s tim moći promijeniti dokumente. Proceduru nisam mogao nastaviti, jer sam u tom trenutku selio za Norvešku, tako da još uvijek imam stare dokumente sa ženskim imenom, što mi, naravno, komplikuje svakodnevnicu. Jako je naporno i nezgodno konstantno objašnjavati ljudima šta sam i ko sam u situacijama koje zahtijevaju identifikaciju.''
 
O pravima trans populacije, posebno u oblasti zdravstva i zdravstvene zaštite još uvijek se ne govori dovoljno u BiH. Za razliku od naše zemlje, u Hrvatskoj, a posebice u Srbiji, sistem podrške i zdravstvene zaštite trans osoba je mnogo razvijeniji. Srbija je, naime, jedna od rijetkih zemalja u Evropi u kojoj se vrše medicinski zahvati i ostale zdravstvene usluge potrebne trans osobama, a u skladu sa međunarodno priznatim standardima u svijetu kada je ova tema u pitanju. Međutim, zajednički problem za trans osobe u regiji, jeste promjena dokumenata i birokratski pakao kroz koji je potrebno proći da bi se otpočeo nov život. 
 
 
Ostavite komentar