Sistemska diskriminacija RVI i OSI u zakonima

Osoba s invaliditetom čiji je stepen invalidnosti 100 posto, trenutno dobija invalidninu u visini od oko 400 KM, dok ratni vojni invalid s istim procentom invaliditeta, dobija naknadu od 1.845 KM mjesečno. Zbog čega?
Foto: 
Pixabay
Podijeli ovaj članak: 
Nakon dugogodišnjeg rada u oblasti socijalne zaštite, Fondacija za socijalno uključivanje u BiH pokrenula je zagovaračku kampanju za izmjenu zakona koji unutar dijela populacije osoba s invaliditetom, decenijama vrše veliku diskriminaciju između ratnih i neratnih osoba s invaliditetom.
 
Fondacija ima konkretna rješenja koja će ponuditi nadležnim institucijama u Federaciji BiH, a kroz kampanju će ih i javno prezentovati. 
 
"Ovdje smo se konkretno fokusirali na diskriminaciju neratnih OSI u odnsu na RVI. Prema procjenama, 42.000 neratnih vojnih OSI je uvedeno u pravo. A pravo na invalidninu imaju samo neratni OSI sa 90 i 100 posto invalidnosti – oni čiji je stepen invaliditeta do 60 posto, nemaju pravo na invalidninu, a ima ih oko 60.000 ", objašnjava Žarko Papić iz Fondacije za socijalno uključivanje u BiH.  
 
S druge strane, RVI ulaze u pravo već sa 20 posto invaliditeta. Nema sumnje da je riječ o kategorizaciji koja je potpuno različita i vrlo diskriminirajuća, a rezultat svega toga su i novčane naknade. 
 
Konkretno, osobe s invaliditetom čiji je stepen invalidnosti 100 posto, trenutno dobija invalidninu/naknadu u visini od oko 400 KM, dok ratni vojni invalid s istim procentom invaliditeta, dobija naknadu od 1.845 KM mjesečno.
 
"Unutar toga, postoji još jedna kategorija, a to su civilne žrtve rata, koje stiču pravo na invalidninu sa 60 posto invaliditeta. Ukoliko imaju procijenjen invaliditet na 100 posto, primaju naknadu od 1160 KM mjesečno',' kaže Papić. ''U pitanju je zakonska diskriminacija koja je u suprotnosti sa Zakonom o zabrani diskriminacije BiH."
 
Bosna i Hercegovina je 2010. ratifikovala UN konvenciju o pravima osoba s invaliditetom i usvojila EU standarde koji se tiču osoba s invaliditetom, a po kojima uzrok invalidnosti nije bitan za određivanje prava na zaštitu i naknade. Ipak, i nakon šest godina od potpisivanja, sistemska diskriminacija je i dalje prisutna. 
 
"Naravno, nije isto ako se invaliditet stekne tako što neko vozi pijan noću pa izgubi nogu i kada neko izgubi nogu tako što ga država mobiliše, padne granata u rovu i on ostane invalid. Okolnosti nisu iste, ali svi moraju biti jednaki, jer uzrok nastanka invaliditeta nije bitan", objasnio je Papić. 
 
On dodaje da se za RVI može koristiti borački dodatak, koji bi se finansirao iz posebnog fonda, ali kada govorimo o nekoj osnovici, svi moraju biti jednaki i imati iste naknade, bez obzira na uzrok nastanka invaliditeta.
 
"Čak u prvom programu Vlade FBiH 2015.-2018. postoji dio koji se odnosi na formiranje fonda koji bi nadoknađivao postojeću razliku. Problem je prepoznat, a čim postoji i  plan za formiranje fonda, to implicitno znači da će se razlika prevazići", pojašnjava Papić. 
 
Za rješavanje problema postojeće razlike između ratnih i neratnih osoba s invaliditetom, tokom kampanje će se posebno insistirati na ponovnom uvođenju u parlamentarnu proceduru Zakona o jedinstvenim načelima i okviru materijalne podrške lica s invaliditetom. 
 
Takozvani "kišobran zakon" direktno zagovara izjednačavanje osoba s invaliditetom nezavisno od uzroka invalidnosti. Na osnovu tog zakona bi se morali mijenjati budući i postojeći zakon, što predstavlja jedinstveno rješenje. 
 
"Taj zakon je 2014. pušten u parlamentarnu proceduru. Njega je Predstavnički dom [FBiH] usvojio u prvom čitanju. U Domu naroda je stajao godinu i duže, da bi ga vratio Vladi FBiH s argumentacijom da je to prijedlog zakona stare vlade, pa bi nova vlada trebala da vidi da li treba nešto promjeniti", rekao je Papić.
 
Za sada, ovaj zakon stoji u formi nacrta, ali će se tokom kampanje insistirati da se ponovo pokrene parlamentarna procedura. 
 
Ono što je mnogo ozbiljniji i veći problem, o čemu je Papić vrlo otvoreno govorio, stoji u činjenici da socijalnu politiku u FBiH ne vodi Ministarstvo za rad i socijalnu politiku, već Ministarstvo finansija.
 
"Niko od njih ne posmatra problem sa stanovišta potreba ljudi, sa stanovišta međunarodnih dokumenata i obaveza, već sa stanovišta 'koliko za to ima para'. Nijednog momenta im ne pada na pamet da smanje javnu potrošnju smanjivanjem administracije. Tada bi se otvorio budžetski prostor za sve ono o čemu govorimo", objasnio je Papić. 
 
Kako kaže Papić, suština kampanje će biti temeljna analiza svih zakona i nastup sa konkretnim prijedlozima, a jedan će svakako biti zagovaranje usvajanja Zakona o jedinstvenim načelima i okviru materijalne podrške osoba s invaliditetom koji je pušten u pralamentarnu proceduru 2014. i onda naknadno vraćen. Papić kaže da ne očekuje da se za desetak mjeseci koliko traje kampanja problem riješi, ali cilj je da postane politički vidljiv i da se skrene pažnja na dugogodišnju diskriminaciju.
Ostavite komentar