Naša djeca: U BiH ne postoji sistem za evidenciju djece bez roditeljskog staranja
U Bosni i Hercegovini (BiH) još uvijek nije uspostavljen jedinstveni informacioni sistem za evidenciju djece bez roditeljskog staranja i evidenciju razloga razdvajanja djece od roditelja, što bi predstavljalo osnovni preduslov za kvalitetnu socijalnu zaštitu, pokazalo je istraživanje Udruženje građana „Naša djeca – Our Kids u BiH“ iz Mostara.
“Na području Federacije BiH (FBiH) postoji 13 ustanova socijalne zaštite zaduženih za zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja, a od toga je šest ustanova vladinog sektora i sedam nevladinih organizacija. U ovim institucijama trenutno je smješteno 981 dijete, od čega 735 u vladinim, te 246 u nevladinim ustanovama. Posebno ugrožena kategorija su mladi bez roditeljskog staranja, čije su potrebe predmet ovog istraživanja“, navodi se u istraživanju udruženja “Potreba i mogućnosti za unapređenjem položaja mladih bez roditeljskog staranja nakon osamostaljivanja”.
Djeca i mladi koji odrastaju bez adekvatnog roditeljskog ili porodičnog staranja, kako se navodi, postaju dijelom sistema socijalne zaštite. Zbog nedovoljno resursa, kadrovskog kapaciteta, neosviještenosti i nesenzibiliteta cjelokupnog društva, kontinuirana i strateški planirana finansijska, emotivna i društvena podrška djeci i mladima u sistemu socijalne zaštite najčešće je, kako ističu, ograničena i nezadovoljavajuća.
Iako je država BiH ispunila određene uslove kojima se omogućavaju osnovna dječija prava poput upisa u matičnu knjigu rođenih, provedba popisa stanovništva, usvajanje strategije deinstitucionalizacije na nivou FBiH, iz Sensusa navode da je još mnogo nerealizovanih i neusvojenih preporuka. Dodatno ističu da trenutne zakonske definicije i vođenje procesa usvajanja nisu u potpunosti u skladu sa Konvencijom o pravima djeteta.
“Važno je napomenuti da je BiH potpisnica, odnosno ugovorna strana 56 potpisanih i ratificiranih međunarodnih ugovora/konvencija kojima je Vijeće Evrope depozitar. Među potpisanim konvencijama nema Haške konvencije o zaštiti djece i saradnji država u međudržavnom usvojenju koja bi riješila neke od osnovnih problema i prepreka u procesu međudržavnih usvojenja. BiH nije potpisala ni ratificirala navedenu Konvenciju“, istaknuto je u istraživanju.
U BiH ne postoji sistemsko rješenje koje bi bez razlike garantovalo podršku mladima koji punoljetstvo dočekaju u ustanovama za brigu o djeci bez roditeljskog staranja, u tom smislu, zakonski okvir ne nudi odgovore na pitanja i izazove koji stoje pred njima. Na takve sistemske nedostatke od aprila 2018. ukazuje i projekat SOS Dječijih sela u BiH “Glasovi mladih koji napuštaju javnu brigu”, koji se provodi sa ciljem unapređenja uključenosti ove populacije u bosanskohercegovačko društvo, i izdavanja preporuka zakonodavcima.
Problematikom mladih bez roditeljskog staranja nakon navršenih 18 godina u Mostaru bavi se i Udruženje građana „Naša djeca – Our Kids u BiH“. Ovo udruženje aktivno inicira, razvija i implementira dugoročne projekte čiji je cilj stvoriti bolje životne uslove i osigurati sigurniju budućnost za djecu i mlade bez roditeljskog staranja. Njihova misija je pružanje sigurnog mjesta za život i podršku u fazi tranzicije ka samostalnosti i socijalnoj uključenosti. Jedna od aktivnosti je i provođenje projekta u sklopu kojeg je Sensus proveo pomenuto istraživanje koje će biti predstavljeno krajem ovog mjeseca u Mostaru.
Cilj projekta “Mostar – Prostori koji pokreću” koje provodi Udruženje je unapređenje psihosocijalne podrške djece i mladih bez roditeljskog staranja kroz promovisanje, zaštitu i ispunjavanje njihovih prava uz zajedničku saradnju institucija i nevladinog sektora.
Nositelj projekta je People in Need (PIN), a članovi konzorcija su Everyday Peace Indicators (EPI), Omladinski Kulturni centar Abrašević (OKC Abrašević), Agencija lokalne demokratije Mostar (LDA Mostar) i Nešto više (NV). Projekat finansira Vlada Ujedinjenog Kraljevstva.
